DjED ZEC - Ivo Kobas

Zeko je vec ostario, pogrbljen je, sijed. Cini mu se tek je rodjen, a vec posta - djed! Slabo vidi, slabo cuje, krezav je odavno; klecaju mu stare noge, to oruzje glavno.
Pa uzdahne povremeno taj zec star i sijed: "Nisam zano da je tako jadno biti djed!"
Sad ne moze potrcati brzo, krivudavo, nego, cesto posrcuci, hoda sporo, pravo. Uzdisuci on se ceska po celavoj glavi: Nista gore od starosti, sve problemi pravi!

I dok tuzno zeko gleda iznemogle noge, tri unuka doskakucu do njegove loge. Pridjose mu pa ga grle i umilno glede, pa pitaju: "Kako si nam, nas najdrazi djede? Donijeli smo samo za te tri mrkve rumene, list kupusa, malo kore i vode studene. Ako ti jos nesto treba, samo, djede, kazi. Rado za te sve cinimo, samo od nas trazi!"
Pocesa se opet djeda po celavoj glavi. Razastire svoje mrkve po jos rosnoj travi. Pa govori: "Dobro, djeco, za ovo vam hvala. U zivot me povratiste, a to nije sala. Ali kako da se vama oduzim ja, star? Jedva hodam, bolestan sam, u tome je stvar? Da potrcim s vama malo, to vise ne mogu. Pa, i nisam bas neki zec sad, bez brzih nogu! Slabo vidim i po danu, kamoli po noci. Vec sam nagluh, i kako cu takav vam pomoci?" "Mozes, djede!", uglas zeke pocese da vicu: "Ispricaj nam svakog dana bar po jednu pricu. Za pricu ti ne trebaju vid ni brze noge, a mi znamo da znas price ispricati mnoge."

"Nista lakse od tog nema!", zivnu naglo djeda, sjede ispred unucica, i prici se preda. Pricao je neumorno o liji i vuku, i psu strasnom sto je lovcu odgrizao ruku. Pricao je i o zimi, kada studen steze, i o strahu svakog zeca kada psi zareze. Isprica im i kako se nakad zaljubio, za zecicom jednom kad je pamet izgubio. Neumorno pricao je djed zec ko nikada, dok u trenu, iznenada, san ga ne savlada. Probudi se oporavljen (bilo je vec kasno), kupusnog se lista lati da ga smaze slasno. Kad, na listu unuci mu napisali pismo: "Dragi djede, buditi te jucer htjeli nismo. Hvala ti za lijepe price sto si nam pricao. Ljepsi dar nam do sad niko nikad nije dao. Doci cemo svakog dana donijeti ti hrane, i sa tobom uz pricice kratiti ti dane. Znaj, od tebe boljeg djeda nigdje ne postoji!" U potpisu stajalo je: "Unucici tvoji."
Cita djeda ovo pismo, smiju mu se brci: "Bas su dragi ovi moji nestasni unuci!" Dok kroz suzu na kupusnom listu pismo gleda, misli: "Nista ljepse nije - nego biti djeda!"