CAREVO NOVO ODELO - Hans Kristijan Andersen
Nekada davno u nekom dalekom kraljevstvu vladao je car koji je vise od svega
voleo lepu, modernu i skupocenu odecu na koju je trosio nemereno mnogo blaga.
Nikada nije brinuo o svojim sunarodnicima, slugama pa cak ni o svojim najblizima
vec samo o kupovini odece.
Jednog dana, u njegovo kraljevstvo stigose dva mladica koji odose kod cara i
predstavise se za vrhunske krojace iz dalekog kraljevstva. Car ih odusevljeno
primi i odmah zapita:
- Gospodo, dobro dosli u moje kraljevstvo. Kazite mi, kakva odela sijete?
- Hvala na gostoprimstvu, Vase Velicanstvo. Mi sijemo specijalna odela koja
prelepo izgledaju, napravljena su od najkvalitetnijih materijala i poseduju
magicnu moc - nasa odela su nevidljiva svima koji su glupi i koji ne zasluzuju
da zive plemickim zivotom.
- Sa ovim odelom mogu da proverim ko zasluzuje da zivi na dvoru a ko ne... I
uvek cu znati koji ljudi su pametni pa vise nikada necu gubiti vreme pricajuci
sa glupima.
Car naredi slugama da se mladicima donese zlata koliko god zatraze kako bi sto
pre poceli da rade. Mladici uzese zlato, odose u zasebnu sobu gde mogu u miru da
rade i naredise da ih niko ne prekida dok ne zavrse. Price o ovome su se brzo
procule po celom kraljevstvu i svi su zeljno iscekivali da vide kakvo izgleda to
novo carevo odelo ali i da saznaju ko ne zasluzuje da bude plemic na dvoru kao i
koliko su drugi ljudi glupi.
Nakon nekoliko dana mladici saopstise da car moze poslati nekog od svojih slugu
da pogleda odelo i prenese caru svoje utiske ali da car ne sme doci sve dok
odelo ne bude u potpusnosti gotovo. Car posla svog najstarijeg ministra koji je
pametan, mudar i posten smatrajuci da ce on najbolje proceniti da li je odelo
kvalitetno i biti u stanju da mu prenese utiske... Stari ministar udje u sobu a
dva mladica ga dovedose do stola na kome je stajalo odelo i upitase ga da li je
zadovoljan izborom boja na odelu. Ministar je sirom otvario oci, premestao
naocare sa jedne na drugu stranu i trudio se da vidi odelo ali nije mogao jer ga
nije ni bilo.
- Pa kako vam se svidja ovo sto smo do sada uradili? Da li ste zadovoljni?
- Ah, da, veoma je lepo... - zateceno rece ministar. Veoma mi se svidja izbor
boja i sara na tkanini.
- Veoma nam je drago da to cujemo - rekose mladici. Kazite caru da spremi jos
zlata ukoliko zeli da nastavimo da radimo.
- U redu, prenecu vase zahteve caru - rece stari ministar i ode.
Mladici nastavise da rade i nakon nekoliko dana opet saopstise da car moze
poslati nekog od svojih slugu da pogleda odelo i prenese caru svoje utiske ali
da car i dalje ne sme doci jer odelo nije u potpusnosti gotovo. Car tada posla
muza svoje cerke, princa, da pogleda odelo i prenese utiske. Mladi princ udje u
sobu, pridje stolu ali bas kao i stari ministar ne vide nista jer nije bilo
nicega na stolu.
- Odelo je skoro zavrseno - rekose lmadici. Da li vam se svidja?
- Veoma je dobro, zadovoljan sam vasim radom i to cu reci caru - rece uplaseni
princ koji je zbog ovoga pomislio da nije dostojan trona koji ga jednog dana
ocekuje.
- Odlicno! Recite caru da spremi jos zlata i odelo ce biti zavrseno za par dana.
- U redu, prenecu vase zahteve caru - rece zabrinuti princ i ode.
Uskoro mladici saopstise da je odelo zavrseno i pozvase cara da dodje. Car okupi
svoje najvise ministre, porodicu i prijatelje i ode kod mladica. Cim udjose u
sobu stari ministar i princ smatrajuci da odelo svi vide povikase:
- Pogledajte ga samo, zar nije prelepo? Te boje, te sare, taj kroj...
Car pridje blize stolu ali ne vide nista. Onda se zapita da li je on glup, ili
jos gore - ne zasluzuje da vlada... Medjutim brzo se okrenu ka mladicima i rece
da je odelo odlicno, da je najlepse koje je ikada imao i da je prezadovoljan.
Nakon toga svi u sobi odmah pocese da pricaju o odelu i da komentarisu izmedju
sebe iako ga nisu videli ali da ne bi ispali glupi. Car zaposli mladice kao
zvanicne kraljevske krojace i rece da ce novo odelo nositi na velikoj svecanosti
koja ce biti odzana za neki dan.
Kada je dosao dan velike svecanosti mladici pozvase cara kod njih u odaje da ga
obuku. Car povede opet najvise ministre, porodicu i prijatelje pa ode kod
mladica. Kada udjose u odaje mladici pridjose caru i rekose:
- Ovo su pantalone, ovo je odelo a evo ga i ogrtac... Sva tri dela su laka kao
pero i to je jedna od magicnih osobina nasih odela, onaj ko ih nosi nece uopste
osetiti da ih ima na sebi. Onda prodjose po sobi i dadose drugima da dodirnu
tkaninu i uvere se koliko je laka.
- Zaista, ovo je neverovatno - svi sirom sobe pocese da komentarisu iako niko i
dalje nije video odelo koje nije ni postojalo.
Nakon toga mladici zamolise cara da se skine pa obojica pridjose i pocese da ga
oblace, deo po deo svoje nevidjive odece. Kada zavrsise car stade pred ogledalo
pa poce da se ogleda:
- Kako dobro izgleda... Kako mi dobro stoji... Kakve prelepe boje... Kakve sare...
A tek kako je lako... Ovo je zaista najbolje odelo koje sam ikada kupio. Idemo
na svecanost - rece car.
Napolju je bilo puno ljudi i svi su zeljno iscekivali da vide carevo novo odelo.
Kada najzad car izadje sa svojom pratnjom koja je isla iza njega i pravila se da
drzi dugi ogrtac kako se ne bi uvukao po zemlji svi pocese da pricaju o odelu i
da ga hvale. Niko nije zeleo da prizna da ne vidi odelo i da bude proglasen za
glupog.
- Ali on nema nista na sebi - povika jedno malo dete koje je stajalo u masi.
- Dete govori istinu, car jeste go - povika zatim otac deteta.
- U pravu ste, ni ja ne vidim odelo - povika covek pored.
- Ni ja... Ni ja... Ni ja... - pocese da vicu ostali ljudi.
Na kraju su svi poceli da se smeju golom caru, cak i njegove najblize sluge. Car
postidjen brzo pobeze u dvor gde ne nadje mladice koji su odavno pobegli sa
svojim zlatom. Od tog dana car se promenio, vise nije mario samo za odela vec za
svoj narod, svoje sluge a narocito za svoju najblizu porodicu.